Članak Novog lista
Posted on
Topic: PHP-Nuke
|
Od prvih dana Zlatni zalaz počeo je djelovati kao pansion, što je tada bila rijetkost u privatnom sektoru. S godinama su se širili, a prošle godine kompletan objekt temeljito je renoviran.
Na jednoj od najljepših i najatraktivnijih pozicija na otoku, u okruženju netaknute prirode, sa širokim pogledom na Kvarnerić, te zlatnožuto sunce što se u smiraj dana lagano spušta u more, smješten je poznati ugostiteljsko turistički objekt. Odatle i njegovo ime – Zlatni zalaz, na otoku Rabu, između Supetarske drage i Lopara. Smješten ispod ceste, nekad u kamenjaru što se strmo spušta prema moru, a danas sav u zelenilu, autohtonom otočnom i uvezenom. Toliko obrastao i zarastao sa svih strana, da je teško naći poziciju s koje se čitav može vidjeti. Mjesto da čovjek dođe, stane i divi se, bez obzira na to u kojem dijelu dana naišao. Uživanje u prirodi i moru nadasve u svako doba, ljeti i zimi, za sunčana i ružna vremena, za vrućine i hladnoće, ako se o hladnoći može govoriti na mjestu na kojemu rode naranče.
Kada smo 1968. godine kupili teren od tadašnje općine i počeli gradnju objekta ničega ovdje nije bilo nego goli kamenjar, ljudi su nam govorili da će nas pojesti zmije i gušterice, prisjeća se davnih početaka Pere Holjar, vlasnik i direktor Zlatnog zalaza, objekta što ove godine obilježava tri i pol desetljeća uspješna poslovanja. Nije to okrugli jubilej kojeg bi valjalo bučno proslavljati, ali je u svakom slučaju vrijedna obljetnica na kojoj treba zastati i osvruti se na pređeni put.
Teški počeci
Pa se tako Pere Holjar prisjeća čega sve nije bilo kad se upustio u gradnju s namjerom da otvori ugostiteljsko turistički objekt. Najbliži priključak struje bio je 1,5 kilometara daleko, telefon su morali dovlačiti 2 kilometra, a u usporedbi s tim voda je bila blizu – «samo» 300 metara. Jedino je cesta bila asfaltirana ranije, kad se u Loparu gradilo turističko naselje San Marino. Rođeni Rabljanin, iz Supetarske Drage, Pere Holjar se na otok vratio iz Karlovca, gdje je već dvije godine bio obrtnik, a prethodno ga je posao vodio širom tadašnje Jugoslavije. U ugostiteljstvu i turizmu radi od malih nogu, praktički čitav život. U poduzetničke vode krenuo je davno, u vrijeme kada je poduzetništvo u nas bilo nepoznati pojam. Moglo se govoriti samo o privatnom sektoru.
Bilo je teško početi, govori Pere Holjar. Prije nas bili su na Rabu samo tri privatna ugostitelja, mi smo bili četvrti, dakle jedni od začetnika privatnog ugostiteljstva. Ukupno je na otoku bilo desetak obrtnika raznih struka. Nije se tada, prije 35 godina, na privatnike lijepo gledalo.Moram, međutim, reći da nam je tadašnja rapska vladajuća garnitura išla na ruku, imali su razumijevanja. Problema je svakovrsnih, postupno su rješavani, Na primjer, tada nije bilo odvoza smeća. Žena i ja hranili smo u to vrijeme 10 do 15 svinja, na taj način smo iskorištavali ostatke hrane. Betonirali smo 270 metara puta do mora, napravili rivicu za privez manjih plovila. Tu naši gosti vezuju svoje glisere i gumenjake. Od početka smo imali cjelogodišnje poslovanje, pa smo se zimi bavili kobasicama, pršutima,,,Ljeti smo radili s turistima, zimi s domaćim ljudima i zimskom hranom. Organizirali smo dočeke nove godine što su Rabljani prihvatili, pa to i danas radimo.
Obogaćivanje ponude
Od prvih dana Zlatni zalaz počeo je poslovati kao pansion, što je tada bila rijetkost u privatnom sektoru. Imali su 10 soba, odnosno 25 kreveta, toliko je zakon privatnicima dozvoljavao. S godinama su se širili, žrtvovali vlastite stanove pa dobili još 8 soba. Poslije je bilo još proširenja i preuređenja, u jednom razdoblju i pokušaja širenja djelatnosti na trgovinu. Prošle godine kompletan objekt temeljto je renoviran. Zlatni zalaz sada je hotel s 25 soba i tri zvjezdice. Upravo je u toku postupak kategorizacije, potrebno je ispuniti još neke zahtjeve, kao što je aperitiv bar u sklopu recepcije. Uskoro će uslijediti i instaliranje klima uređaja.
Objekt je ostao u istim gabaritima, a ponudu smo značajno proširili, govori Pere Holjar. Sada imamo i konobu, a na terasi planiramo napraviti «slavonsku kuću», sa slavonskim specijalitetima i pivnicom. Kroz dugogodišnje poslovanje utvrdili smo da postoji potražnja za tim jelima. Planiramo s time startati do jeseni. Konoba je mala, tipično primorska, s maksimalno 16 mjesta. U njoj se nudi vino, merlot i malvazija iz bačve, domaći prošek i rakija, jela pod pekom, paški sir i slana riba. Restaurant je ostao isti kao i ranije, sa 140 mjesta.
Stari gosti godinama se vraćaju
Uvijek nam se događalo da smo se u investicije upuštali u krivo vrijeme, kad je dolazilo do poremećaja na turističkom tržištu, dodaje kćerka Mirjana Holjar koja sada vodi poslovanje. Prvo proširenje imali smo 1971. godine, a te godine sezona je podbacila. U veliku investiciju upustili smo se i 1990. pa je došao rat i gostiju dugo nije bilo. Lani smo promašili na drugi način...Radovi su se naplanirano razvukli, otvorili smo tek 1. kolovoza, tako da nam je propao veći dio sezone. Gosti, posebno stranci kojih imamo najviše, cijene to što je uloženo, sa simpatijama prate naša nastojanja da unaprijedimo poslovanje i poboljšamo kvalitetu ponude.
Objekt Holjarovih naziva se Zlatni zalaz i poznat je širom Europe. Međutim, rijetki znaju – možda samo oni koji šalju sve moguće uplatnice – da se njihova firma zove Vardaškolj. Tako se zove predio na kojemu je smješten Zlazni zalaz, a kojemu se u okolici nalazi više prekrasnih plažica do kojih je pristup moguć jedino s mora. Kad čovjek to vidi postaje mu jasno zašto se gosti vraćaju u Supetarsku Dragu i Zlatni zalaz.
Stari gosti godinama se vraćaju, govori Mirjana Holjar. Imamo onih koji su dolazili kao djeca s roditeljima, a sada dolaze sa svojim obiteljima. Dolazili su i lani kad se ovdje radilo do polovice ljeta. Većina naših gostiju dolazi iz zapadnoeuropskih zemalja, a najviše nam dolaze Talijani. Istina je, dio zapadnih gostiju se izgubio jer se nakon rata u nas općenito promijenila struktura gostiju. Vraćaju se gosti koji znaju prepoznati cijenu i ono što za nju dobivaju. Mnogi dolaze u toku čitave godine, ne samo ljeti.
Riblja jela s morskom travom
Kao svaki pravi Rabljanin i Pere Holjar zaljubljen je u more i ribolov.Dok mu je zdravlje dozvoljavalo gotovo svakodnevno odlazio je na more, posebno u zimskim mjesecima kada je bilo manje posla. I sada ponekad isplovi sa svojom barkom, baca parangale, ide na sviću. Na more ga često prati 11-godišnji unuk Domagoj koji se polako uključuje u posao, čime najavljuje nastavak obiteljske tradicije. Shodno sklonostima vlasnika ugostiteljsko poslovanje Zlatnog zalaza uvijek je bilo orijentirano na hranu iz mora. Uostalom, već u Karlovcu, 1966. godine kad se prvi put osamostalio, Pere Holjar imao je objekt koji se zvao Ribarska kuća. Jela od ribe sam je kreirao, budući da je po struci kuhar, iako je kasnije završio prvi stupanj hotelijerstva –«makli su me da ne bih postao direktor, pa sam pošao u privatnike».
Cijeli život bavim se ribom. Kompletna naša ponuda, uključujući i pansionsku, bazira se na ribi. Izbor mesa u našem je restaurauntu skromniji, to je za one koji ne vole hranu iz mora. Svake godine nastojimo gostima ponuditi nekoliko novih ribljih jela, pa ćemo za koji dan upriličiti prezentaciju novosti u ovogodišnjoj ponudi. Bit će to riblja jela pripremljena na bazi morske trave koju na Rabu nazivamo smucanj, a kojoj je hrvatski naziv caklenica.
Novi list 23.06.2004. Branko Šuljić
|
|
| |
| Kvaliteta članka | Broj bodova: 3.66
Glasova: 3
|
|
|
